Na dananji dan sjetio sam se mog dobrog prijatelja I vjencanog kuma Branka Bedekovica. Brane je umro od srcanog udara 2003 godine u svibnju mjesecu.
SJECANJE NA BRANKA BEDEKOVICA (1951 2003)
Branko Bedekovic je bio clan jedne od najuspjesnijih generacija biciklistickog kluba Zagreb-Metalia Commerce. Natjecao se u razdoblju izmedu 1968 1980 godine. U svojoj karijeri postigao je mnogo vrijednih pobjeda, od kojih izdvajam: juniorski cestovni prvak Jugoslavije, prvak Jugoslavije na pisti, nekoliko naslova prvaka Hrvatske na pisti I na cesti, pobjednik Jadranske Magistrale, pobjednik brojnih memorijalnih utrka sirom Jugoslavije; drzavni I republicki reprezentativac. Sudionik najvece amaterske utrke na svijetu: Berlin Prag Varsava
Zajedno smo prosli kroz juniorske dane I bili veliki suparnici. Oboje smo mogli sprintati, pa je obicno bilo vrlo vazno prije svakog sprinta tko ce kome biti na kotacu. U seniorskoj konkurenciji uvijek smo radili jedan za drugoga I pomagali se kad je bilo prilike.
Brane je bio rodeni pobjednik. Imao je dobar nos za pobjede. Sjecam se kako je pobjedio na juniorskom prvenstvu Jugoslavije u Beogradu 1969 godine, gdje sam ja dosao kao favorit, jer sam bio u strasnoj formi na utrkama koje su prethodile prvenstvu.
Cijelu utrku vozio sam jako agresivno I pokusavao se odvojiti. Staza je bila brdovita, sto mi je odgovaralo. Medutim svi su me pazili I tako je na kraju prema cilju isla velika grupa vozaca. Cilj je bio na vrhu Kosutnjaka, kod sportskog centra. U zadnjem zavoju prije cilja, odlucio sam sijeci zavoj po unutarnjoj strani, ali je nastala velika guzva I ja sam izgubio dobru poziciju. Brane je odabrao proci kroz taj isti zavoj po vanjskoj strani, izbjegao je guzvu I odjednom je imao otvoreni put prema pobjedi. Pobjedio je uvjerljivo sa nekoliko duzina bicikla prednosti, a nakon utrke smo zajedno slavili njegov uspjeh.
Osim sto smo bili nerazdojni na biciklu, povezivalo nas je I prijateljstvo izvan biciklizma. Bili smo vrsnjaci I zajedno smo prolazili kroz prve ljubavi, nocne izlaske I diskace po Zagrebu I ljetovanja na moru. Brane je bio I moj vjencani kum (1974 godine) I jos danas imam prekrasne kristalne case, koje mi je poklonio.
Na zalost nasi putevi su se razisli kada smo prestali sa biciklizmom. Imam osjecaj da Brane nije spreman docekao kraj svoje sportske karijere. Kao da je mislio voziti do smrti. Ipak bicikl mu je bio u krvi , pa je otvorio biciklisticku radionicu u Velikoj Gorici I tako ostao u kontaktu sa svojom prvom ljubavi.
Zadnji puta smo se sreli u Durdevcu, 1999 godine, kada su nasi durdevacki prijatelji I klubasi, Bobovcan I Perokovic, organizirali okupljanje najuspjesnije generacije biciklistickog kluba Zagreb. Okupili su se tada, po prvi puta nakon zavrsetka karijere, Colig (zivi u Sydney-u, Australia), Kahlina (zivi u Edmontonu, Kanada), Bedekovic, Lojen (iz Zagreba), te Bobovcan I Perokovic (iz Durdevca).
Niti ne mogu opisati, kako sam se osjecao, kada sam cuo da nema vise Braneta. Kao da je I dio mene otisao zajedno sa njim. Ostavio nas je prerano
evo jos nekoliko slika od Branka i cijele seniorske ekipe Zagreb Metalia-Commerce. htio bih podstaknuti sve one koji ga se sjecaju da nesto lijepoga dodaju ovdje.
