Biciklist sam kojem bicikl sluzi kao osnovno sredstvo kretanja, putujem sa jednog kraja grada na drugi na posao preko 25 km, putem se suocavam sa raznim problemima u vidu automobila, a uglavnom jo vecih problema u vidu pjesaka, na mom putu ne postoji niti jedna biciklisticka staza, postoji nesto slicno oko krasa na Ravnicama, ali taj bi komad trotoara bilo neozbiljno nazivati stazom. Svakim danom primjecujem sve vise biciklista koji prepoznaju prednosti takvog prijevoza, svi se bore na svoj nacin, nemali broj puta stavljajuci svoj zivot na kocku, voznja je neorganizirana, nesigurna i potpuno izvan kontrole, kad tu jos pridodamo u pravilu ne odobravajuce vozace automobila dolazimo do zakljucka da se Zagrebom jednostavno ne moze vozit bicikl. Ta je situacija svima jasna i biciklistima i potencijalnim biciklistima (jedino vozaci automobila u pravili niti ne shvacaju svrhu bicikla niti njegovu namjenu), a po tom pitanju se ne poduzima nista. Vase akcije, zbice i slicno, su daleko premalene, medijski minorno popracene i vode se totalno promasenim pristupom problemu. Cilj za koji bi se svi mi trebali boriti ne postize se tihim i blagim samo sebi svrsishodnim biciklijadama koji privuku jedva pedesetak ljudi, nego bucnim cestim i dobro osmiljenim akcijama, blokadama prometa i stavljanjem ostalih sudionika prometa u polozaj u kojem se trenutno nalaze biciklisti. Ovako se i odgovornima cini da su biciklisti minorna skupina koja nema sto pametnije za raditi.
